Kako se piše ljubav,
da li kao jedna riječ
ili su to uvijek
barem dvije najmanje,
ljudi se oduvijek sastaju
vole i još uvijek rastaju.

Oprostit ću joj sve,
nisam ja supermen,
pa da mogu to
na leđima da ponesem.

Ugostit ću joj sne,
bolje im je kod mene,
neka spavaju
sve dok se ne promijene.

Like to the dearest friend.

Ljubav se ne piše tako,
oko za oko, zub za zub,
o, ne, ja ne mogu više,
ja sam stigao na rub.

Svaka mi riječ stražu dobija,
svaki mi most na Drini ćuprija.

Šta je to sveto noćas i vječno,
živote sivi?
Sveto je ono pred čime drhtiš,
a čemu se diviš.

Oprostit ću joj sve,
nisam ja supermen,
pa da mogu to
na leđima da ponesem.

Ugostit ću joj sne,
bolje im je kod mene,
neka spavaju
sve dok se ne promijene.

Oprostit ću joj sve,
nisam ja supermen,
pa da mogu to
na leđima da ponesem.

Ugostit ću joj sne,
bolje im je kod mene,
neka spavaju
sve dok se ne promijene.